Program ranog učenja engleskog
Program ranog učenja (stranog) engleskog jezika u sklopu cjelovitog 10 – satnog programa za djecu od navršene 3. godine života do polaska u školu
Kako mi to radimo?
Program ranog učenja engleskog jezika organiziran je u skupinama redovitog cjelodnevnog 10-satnog programa rada Vrtića. U tim skupinama program ranog učenja engleskog jezika provodi se do 5 sati dnevno za vrijeme rada odgajateljica osposobljenih za provođenje engleskog jezika.
PROGRAM ranog učenja engleskog
Program se odvija situacijski i prema tematskim cjelinama.
Djeca rane i predškolske dobi mogu brzo usvajati jezike, što im ujedno koristi za bolju koncentraciju, komunikaciju, stjecanje jezičnih sposobnosti i vještina. Ona imaju istraživački pristup svijetu te znanja i vještina stječu prvenstveno praktičnim djelovanjem. U procesu učenja važno je osigurati im razvojno poticajno okruženje, a za usvajanje stranog jezika kvalitetno – poticajno jezično okruženje. U takvom će okruženju imati uvjete u kojima će prilikom aktivnog istraživanja svijeta učiti i engleski jezik. Kroz igru i druženje usvajat će nova znanja, stjecati nove socijalne i komunikacijske vještine, razvijati verbalne sposobnosti, a učenje stranog jezika bit će dodatni poticaj cjelokupnog razvoja djeteta. U procesu učenja engleskog jezika pratit ćemo njegove interese i potrebe te odgovarati pravovremeno na najbolji mogući način. Suvremena pedagoška praksa, na osnovu znanstveno utemeljene neuroznanosti, uvažava proces razvoja mozga koji je u predškolsko doba „ dva puta aktivniji od mozga odrasloga“ (Armnstrong, 2008,83). Mnogi autori, upravo zbog navedenog razvoja mozga u predškolskoj dobi, drže kako je izuzetno važno učenje stranog jezika započeti u ranim godinama dječjeg razvoja jer već negdje početkom 7. godine djetetov mozak postupno slabi u svojoj sposobnosti usvajanja jezika. Učenje stranog jezika poželjno je započeti od najranije dobi djeteta jer „utječe ne samo na sposobnost izgovora nego i na sposobnost usvajanja sintakse,vokabulara i sposobnosti razumijevanja slušanjem.“(M. Prebeg- Vilke 1991.)