Sažetak
Nekada, ali danas sve rjeđe, djeca su javne prostore koristila za igru. Današnja djeca sve više vremena provode u zaštićenim, unutarnjim prostorima. Posljedično, djeca sve manje borave na otvorenom prostoru i u slobodnoj igri. Uočavamo potrebu da kao stručnjaci koji rade s djecom u oblikovanju kurikuluma polazimo od povjerenja u dijete, njegove odluke, mogućnosti i kompetencije, da ohrabrujemo dijete i nudimo mu aktivnosti koje će mu omogućiti povezanost s okolnim svijetom i njegovom prirodnom raznolikošću te kod njega razvijati i njegovati osjećaj pripadnosti s fizičkim, socijalnim i kulturnim okruženjem.
U radu će biti prikazano kako smo tijekom redovnog boravka djece u vrtiću omogućili boravak izvan prostora ustanove. To podrazumijeva svakodnevne šetnje tijekom kojih djeca istražuju neposrednu okolinu i organiziraju slobodnu igru. Sustavnim opažanjem primijetili smo spontane igre na pločnicima grada, igre potrage i zagonetke inicirane od strane djece te smo započeli s projektom „Dječja igra ulicama grada“. Dokumentirajući njihove igre i posebna zapažanja o njima važnim mjestima, bilježili smo njihove ideje i bolje shvaćali njihovo razmišljanje o načinu kako žele provoditi svoje slobodno vrijeme tijekom boravka u gradu. Provođenje projekta, koji je podržan od strane roditelja i lokalne zajednice, ujedno poručuje i djeci da je njihova aktivnost prepoznata i vrijedna.
Ključne riječi: dijete; participacija djece; rad na projektu; slobodna igra.
Igra djece u suvremenom dobu
Posljednjih godina primjećuje se produljenje boravka u zatvorenim prostorima kod djece predškolske dobi, što utječe i na njihovu slobodnu igru na otvorenom prostoru. Danas sve više djece od najranije dobi ulazi u instituciju zbog suvremenog načina života, razvoja tehnologije, mijenjanja socijalne rutine i socijalnih uloga gdje odrasli „zastupaju“ (Ljubetić, 2011) interes djece. Corsaro (2011), prema Jurčević Lozančić (2016), navodi kako u suvremenom načinu života dominira – materijalistički pogled na svijet, a utjecaj potrošačke kulture na svim područjima života uvjetuje da dijete nestaje iz kulture kao humani, aktivni subjekt te postaje konzument i objekt kulturne ponude. Slobodno vrijeme djece organizirano je brojnim različitim aktivnostima (specijalizirani programi, prostori, odrasli) koje propagiraju komercijalne sadržaje. Suprotno tome, Duran (2001) ističe da je nužno osigurati svakom djetetu dovoljno vremena i prilika za igru jer je igra sastavni dio života djeteta, ona pruža razonodu i zadovoljstvo, predstavlja i način pomoću kojeg djeca uče, stječu kompetencije i stvaraju socijalne odnose.
Dijete je od najranije dobi istraživač svog predmetnog i socijalnog okruženja, upoznaje svijet vlastitim iskustvom, osjetilima te stvara slike o svijetu u interakciji s njime. „Dijete donosi vlastite potencijale (resurse), a s druge strane, ono ih u kontekstu danih mogućnosti razvija i diferencira. Tako nastaje mnogostrukost individualnih mogućnosti djetetova mišljenja i djelovanja.“ (Jurčević Lozančić, 2011, str. 25) Smatramo da dijete treba što više različitog iskustva u prikupljanju i obradi podataka pri čemu se vidi koliko je boravak na otvorenom od krucijalne važnosti. „Boravak vani djeci omogućuje stvaranje prijateljstva, igranje igara, traženje izazova, riskiranje, nova iskustva i učenja o svojim sposobnostima i svijetu oko sebe. “ (Filer, 2008, str.3) Vanjski okoliš pruža interakciju s vremenom, godišnjim dobima i prirodnim svijetom, daje slobodu, omogućuje korištenje svih osjetila i potiče na fizičku aktivnost.
Kretnja je prirodna potreba, koja omogućuje djetetu da se upozna sa svojim tijelom u prirodnom okruženju. Djeca kroz „istraživanje, rasuđivanje, izazove i pogreške u igri na otvorenom međusobno komuniciraju sa svojim okolišem testiraju svoje granice, grade svoje samopouzdanje, kreativnost, neovisnost i istražuju svoj svijet, ideje i neizvjesnost.“ (Nikiforidou i Pange, 2013, str.56)“ U prirodnom vanjskom okruženju djeca izbacuju negativne emocije, uče i slijede pravila o socijalno prihvatljivom ponašanju. U ovom stupnju razvoja djece prisutan je osjećaj veličine i svemoći – znatiželjni su prema životu, smjelo se izražavaju i imaju duboko strahopoštovanje prema svijetu (prema Greenspon i Salmon, 2003) te ih ne bi trebalo sputavati, već podržavati u tome kako bi odrasli u samosvjesne ljude.
Projekt „Dječja igra ulicama grada“
Vodeći se time da bi djeca trebala imati mogućnost slobode istraživanja okoliša u kojem borave (u ustanovi i izvan nje), u našem slučaju to je podrazumijevalo svakodnevne šetnje ulicama grada sa slobodom kretanja. Takvim pristupom djeca mogu proučavati i upoznavati različite znamenitosti, i posjećivati razne izložbe (Fotografija br. 1 Promatranje Anđelinjaka i Fotografija br. 2 Umjetnička izložba).
Fotografija br. 1 Fotografija br. 2
Zapažanje i evidentiranje slobodnih dječjih aktivnosti omogućuje nam prikupljanje relevantnih podataka za planiranje poticaja, bolje razumijevanje djeteta i njegovih akcija i promišljanja. Kako bismo podržali njihove originalne ideje o različitim igrama i novim saznanjima, započinjemo s projektom u starijoj skupini.
Ciljevi projekta bili su:
- opsežnije upoznavanje svog grada, posebnosti i znamenitosti u njemu iz perspektive djeteta,
- usmjeravanje pažnje na određene prostore, ambijente ili prizore koji nisu komercijalnog sadržaja,
- razvijanje inovativnih ideja i provođenje svojih zamisli pomoću projekta koji doprinosi zajednici,
- razvoj timskog rada, usvajanje socijalnih vještina pregovaranja i dogovaranja, uvažavanje mišljenja drugih,
- razvoj samomotivacije, ustrajnosti i odgovornosti,
- senzibiliziranje javnosti o potrebi dječje igre na ulicama grada.
Projekt se odvijao od rujna do studenog 2022. godine. Svakodnevno boraveći (dnevno oko 75 minuta) u gradu, djeca obraćaju pozornost na pločnike različitih ulica. Različiti nogostupi potiču ih na razne spontane igre. Prilikom igranja igara na pločnicima djeca se slobodno formiraju i smišljaju različite igre s poskocima, svojim pravilima koja kasnije samostalno ili uz pomoć zapisuju kao i nazive igara: Žabica, Skoči na lopoč, Novčić (Fotografija br. 3 i 4 gdje se vide pravila i provođenje igre).
Fotografija br. 3 Fotografija br. 4
Gledajući u različite pločnike u gradu, djeca pamte ulice po oblicima pločnika, a često ih njihov oblik potiče i na dublje promišljanje kod iskorištavanja zadanog prostora. Tako djeca često prikupljaju prirodnine i ispunjavaju omeđene podloge izrađujući mozaike ili ih koriste za igre, npr. križić-kružić, mlin.
Kako bismo olakšali bilježenje njihovih igara i bolje upoznavanje samog grada iz dječje perspektive, podijelili smo igre po ulicama grada na: igre potrage (pronađi znamenitosti, predmete, kipove, životinje, određene slike…) i igre pogađanja (koliko stepenica ima do bedema, gdje možeš pogledati umjetničke slike, koliko ima kipova u ovoj ulici…), zagonetke (kome se od tuge skamenilo srce i pretvorio se u kip?), igre s različitim oblicima kretnji (hodanje po rubnicima, opločnicima…) i igre s prikupljenim materijalom (skloništa za kukce, igre kružić križić, različite instalacije od prirodnina – Fotografija br.5).
Fotografija br. 5
Radeći na projektu primjećujemo kako se djeca uspješnije snalaze po gradu (prepoznaju i imenuju ulice, galerije, izložbene prostore), u aktivnostima dijele informacije, sudjeluju u donošenju i mijenjanju pravila igara koje su zajednički smislili. Nailaženjem na problemske situacije u aktivnostima djeca konstruktivno rješavaju probleme: dogovaranjem, pregovaranjem, pronalaze originalne načine rješavanja. Znaju se koristiti različitim izvorima informacijama (posuđivanje knjiga iz knjižnice, turistički ured, web preglednik, info ploče u gradu) kako bi saznali više o zanimljivostima, legendama i povijesti grada Varaždina. Upoznaju roditelje i bliske osobe o novostečenom znanju o legendama i znamenitostima grada kao i skrivenim ljepotama na neuobičajenom mjestima, uključuju odrasle osobe u različite igre koje su osmislili kao provođenje slobodnog vremena u gradu. Iskazuju samostalnost i osviještenost o potencijalnim opasnostima prilikom šetnje i igre na ulicama grada (prometne opasnosti, opasna ponašanja i igre). Po završetku projekta u suradnji s gradom Varaždinom uz pomoć dječjeg participativnog proračuna izdali smo brošuru. Ona je zamišljena kao neuobičajen vodič kroz Varaždin koji se temelji na postojećim informacijama grada, spaja upoznavanje grada pomoću potraga, zagonetka, različitih igra i oblika kretanja. Brošure smo proslijedili (vrtićima i osnovnim školama u Varaždinu) kao prijedlog što raditi u gradu u slobodno vrijeme, bez komercionalnog sadržaja. Proveli smo radionicu s roditeljima u kojoj su djeca bila vodiči gradom i proveli roditelje ulicama grada igrajući zajedno s njima svoje igre, čime su odrasli djeci potvrdili da su njihove aktivnosti prepoznate i vrijedne.
Zaključak
Radeći na projektu razvijali smo povjerenje u dijete, njegove odluke, mogućnosti i kompetencije. Odgojitelji su svojim pristupom, djelovanjem, odabranim riječima i neverbalnim znakovima slali poruke povjerenja u djecu i njihove sposobnosti, čime se direktno utjecalo na samosvijest djeteta. Djetetu treba dati alate i vremena kako bi prepoznalo opasnosti te bilo sposobno donijeti odluke i preuzeti odgovornost za svoje akcije. Kako bi to moglo, ono mora imati mogućnost učenja u interakciji s vlastitim okruženjem, testirati svoje mogućnosti. „Djeca vole izazove i vode se znatiželjom iz koje mogu učiti iz interakcije sa svojim okruženjem, postajući odgovorni za svoje akcije i procjenjuju rizik na primjeren način.“ (Nikiforidou i Pange, 2013, str. 56) Odgojitelji su bili tu kako bi mogli prepoznati i regulirati opasnost u određenom trenutku, priskočiti, ali ne ograničiti djecu, znajući koju potencijalnu korist djeca imaju od situacija u kojima slobodno isprobavaju i riskiraju.
Literatura
Buggle, F. (2002). Razvojna psihologija Jeana Piageta. Naklada Slap.
Duran, M. (2001). Dijete i igra. Jastrebarsko. Naklada Slap.
Filer, J. (2008). Healthy, Active and Outside! Running an Outdoors Programme in the Early Years. Routledge Oxon.
Greenspan, I.,S. & Salmon J. (2003). Vještine igrališta: razumijevanje emocionalnog života djeteta školske dobi. Ostvarenje d.o.o.
Jull, J. (2017). Vaše kompetentno dijete. Oceonmore.
Jurčević Lozančić, A. (2011). Nove paradigme ranog odgoja. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Jurčević Lozančić, A. (2016). Socijalne kompetencije u ranom djetinjstvu. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Nikiforidou, Z. i Pange, J. (2013). Risk taking and play (pp. 55-61), Igra u ranom djetinjstvu, OMEP Hrvatska i ALFA D. D.
Autorice:
Kristina Hudoletnjak
Jelena Kežić
